Crkva slavi došašće kao vrijeme priprave za Kristovo rođenje. Nije staro kao korizma, veliki post i priprava za Uskrs i inicijaciju novih obraćenika, ali je nastao najranije u petome stoljeću. Logika došašća i korizme jest ta da se za velike događaje treba pripremiti, a u ovome slučaju pripremamo svoju dušu za primanje milosti velikih blagdana Crkve.

Već sam u posljednjih nekoliko dana čuo ovo nekoliko puta: Advent nije kao korizma; nije vrijeme pokore. Zapravo, advent je nastao kao mini-korizma – vrijeme priprave koje je uključivalo post i pokoru. Svaki veći blagdan tradicionalno je imao razdoblje, ili barem jedan dan, suzdržavanja i pokore za njegovu pripremu. Ako držimo da advent nije vrijeme pokore, zatvaramo oči pred prošlošću.

Za razliku od korizme, Crkva od nas ne zahtijeva pokoru u došašću. Ipak, izvorna svrha došašća bila je povećati pokoru i molitvu kao pripremu za Božić. Prečasni Prosper Guéranger detaljno objašnjava povijest došašća u svome velikom djelu Liturgijska godina:

Naziv advent [od latinske riječi adventus, što znači ʻdolazak’] primjenjuje se u zapadnoj Crkvi na ono razdoblje godine, tijekom kojeg Crkva zahtijeva od vjernika da se pripreme za proslavu blagdana Božića, obljetnice rođenja Isusa Krista. Otajstvo toga velikog dana imalo je puno pravo na čast da vjernici budu pripremljeni molitvom i djelima pokore… Došašće moramo gledati u dva različita svjetla: prvo, kao vrijeme priprave, tako nazvano, za rođenje našega Spasitelja, djelima pokore; i drugo, kao niz crkvenih uredbi sastavljenih za istu svrhu.

Došašće je vrijeme dodatne molitve i pokore za vjernike, kao i liturgijsko vrijeme koje nas vodi u pripremi.

Istočni katolički obredi i Pravoslavna Crkva službeno su zadržali pokornički karakter došašća, nazivajući ga adventskim postom. Nazivaju ga i martinskim postom, jer traje 40 dana od 15. studenoga, blagdana svetog Martina iz Toursa.

Pokornički karakter došašća je povijesna činjenica, ali kroz povijest zapadne Crkve nije postojala dosljedna praksa o njegovoj duljini (četrdeset dana, pet tjedana za Grgura Velikog ili naša sadašnja četiri tjedna) i količini posta. Neki su postili svaki dan, a drugi samo dva ili tri dana u tjednu. Na kraju je post otpao kao uobičajena praksa na zapadu.

Što možemo naučiti od naše istočnjačke braće koja se i dalje drže adventskog posta? Komercijalizacija božićnog doba mami nas da slavimo tijekom cijelog došašća. Jednostavno suzdržavanje od zabave do Božića bila bi velika pokora sama po sebi! Kad bismo ozbiljnije shvatili pripremu došašća, ona bi radikalno preobrazila naše iskustvo Božića i bila bi izvrsna prilika za duhovnu obnovu.

Kad bismo malo više rekli “ne” svojim željama i odvojili malo više vremena za molitvu, mogli bismo ponovno uhvatiti izvornu svrhu došašća: napraviti korak unatrag i povući se od naših navezanosti kako bismo mogli primiti dar koji nam Gospodin želi darovati na dan svoga rođenja.

Dr. Jared Staudt

 

Preuzeto uz dopuštenje sa stranice thosecatholicmen.com

Preveo: K.P.

Foto: Unsplash