Znaš, i ja sam nekad bio bogoslov. I koliko god težak taj period bio, jedan je od boljih u mom životu do sada. Pa unatoč tome, volio bih ti reći neke stvari.
Jedna od važnijih stvari za svakog čovjeka, a tako i za bogoslova je vrijeme. Vjerujem da ovo jako dobro znaš, ali ne zarede se svi dečki koji odluče ući u bogoslovnu zajednicu. Pa opet, i oni koji se zarede, i oni koji u jednom trenu shvate da to nije njihov put zapravo – izađu. Da, izlaze i oni koji se rede jednako kao i oni koji se ne rede. Svi će bogoslovi jednom izaći, pa tako i ti. I ne, nije to otkriće „tople vode“, nije to nikakav „aha efekt“, već je pitanje o tvom korištenju danog ti vremena.
Uz sve zahtjevnosti dnevnog ritma, smatram da je biti bogoslov zaista povlašteno vrijeme. I to ni manje ni više nego vrijeme upoznavanja Boga i sebe. Bez shvaćanja toga tko si, otkud dolaziš i kamo ideš, mislim da ćeš malo toga uspjeti razumjeti. No hoćeš li se baciti na posao? Hoćeš li dopustiti sebi upoznati sebe? Hoćeš li dopustiti sebi upoznati Boga?
U svakom slučaju, oženio se ti ili zaredio, vrijeme će ti proći, a tvoj trenutak izlaska može biti redovit, a može biti i „neredovit“. Bitno je tek da bude tvoj, a tvoj će biti, duboko vjerujem, samo onda ako nešto napraviš na sebi do tada. Taj će trenutak sigurno doći. Ono što nije sigurno jest – kada će taj trenutak biti.
Otvori se duhovniku. Povjeravaj se prijateljima. Ne idi u kapelu samo onda kada tamo trebaš tamo biti po dnevnom rasporedu. I ne zaboravi na važnost sadašnjeg trenutka. Kakve god bojazni imao, ne znači da jednog dana nećeš biti sposoban podnijeti mnogo više nego što misliš.
Vrijeme će proći. A ti? Ti ne bi trebao ostati onakvim kakav si bio u trenutku odluke za ulazak. Ne bi trebao izaći bez novih spoznaja, novih ideja, bez novog poleta. Hoćeš li? Ovisi o tebi i tvojoj raspoloživosti.
Foto: Unsplash
