Prošlo je već sedam godina otkako je aktivna katolička online platforma za upoznavanje katoličkih samaca pod imenom katSus. U tome su se razdoblju mnogi pojedinci upoznali i povezali, a neki su čak i sklopili sakrament braka. Jedna od tih uspješnih virtualnih ljubavnih priča je priča Domagoja i Marije Vukman iz Zagreba koji se se upoznali preko stranice katSus, prohodali, a nedugo zatim svoju vezu na daljinu okrunili brakom.
Domagoj i Marija za sebe kažu da su „mladi bračni par, ali prvenstveno prosjaci Božje ljubavi.‟ Marija (28), premda je trenutno majka i domaćica, po struci je magistra turizma i turistički vodič, a Domagoj (34) je ekonomist za računovodstvo i financije te radi kao blagajnik u trgovini. U braku su četiri mjeseca i već čekaju novoga člana obitelji.
Oboje su čeznuli za obitelji, no jednostavno nisu nalazili osobu s kojom bi je zasnovali. Kako Marija ističe: „Moji odnosi su poprilično izgledali svi isto bez konačnoga cilja i bez Boga u središtu. Zahvalna sam Gospodinu što me čuvao i pazio na svim tim mojim lutanjima dok sam Ga pokušavala naći, jer danas ne bih cijenila ono što imam u braku i ono što sam imala u vezi s Domagojem.‟
Slično se osjećao i Domagoj dok je tražio svoju buduću ženu. „E, to je bila prava pustolovina, toliko uleta i truda oko žena, a ono ništa, a već ti je 30 godina i nikako naći curu. Nije ti jasno što se događa! Smatraš se normalnim, a ne ide! Bojiš se kʼo u filmu strave da ti je Bog zatvorio vrata pa da nemaš sreće s curama jer On ima za tebe poziv zvan svećeništvo‟, nadodaje Domagoj. „Skamenio sam se svaki put kad bih pomislio da je samostan moja opcija! Onda s 31. godinom konačno šok i nevjerica. Ja imam curu! Bila je to katolička veza, ali stalno sam imao misao i osjećao po Duhu da ona nije ta. Kad sam konačno zavapio Gospodinu da nas razdvoji ako nije Njegova volja, već smo za dva dana prekinuli. Bog očito puno bolje učini kad stvari prepustimo u Njegove ruke. Poslije nje je došla Marija, moja sadašnja žena.‟
Svoju srodnu dušu koja bi dijelila katoličke vrijednosti odlučili su potražiti i online, preko katoličke platforme za povezivanje katoličkih samaca – katSus, ostavivši po strani svaku predrasudu o upoznavanju preko interneta.
„Pa ja sam slučajno vidjela svjedočanstvo jedne djevojke koja po zagovoru svetog Josipa došla do svoga budućeg supruga pa sam se odlučila na taj korak i tu mi je odmah doskočio Domagoj s porukom koja mi je bila simpa. Ubrzo smo prešli na komunikaciju uživo i nakon toga je uslijedio naš susret, s time da smo imali zajedničkog poznanika pa smo napravili i mali check in.‟
„Za razliku od neodlučnih katoličkih muškaraca koji se boje pitati curu za kavu, ja sam sve katoličke cure koje su mi se sviđale to i pitao, pa sam se odlučio i za online upoznavanje, tj. katSus. Predrasude sam postavio po strani i vjerovao sam da iz svoga vjerničkog iskustva mogu kroz razgovor prepoznati autentičnu vjernicu. Tako je između ostalog i bilo. Odvažio sam se i krenuo u avanturu iako je Marija živjela u Zadru!‟, dodaje Domagoj.
Autentično življenje vjere bio je kriterij koje je oboma bio važan kod druge osobe. Kako kaže Marija, „s vremenom i mojim rastom u vjeri shvatila sam da želim budućeg supruga sa svjetonazorom istovjetnim mojem, primarno mislim na kršćanski, jer će to biti temelj. Možda je još bitnije bilo življenje toga svjetonazora u aktivnom odnosu s Gospodinom. Željela sam čovjeka koji će znati što želi u svome životu i koji zna koji mu je cilj.‟
Za Domagoja su kod prepoznavanja one prave bila ključna tri kriterija koja je naučio slušajući propovijedi vlč. Jakova Rađe, a to su: fizička privlačnost, karakter i duhovna intuicija po kojem znaš da je ona ta. „Pod duhovnom intuicijom ne mislim na zaljubljenost i opčinjenost osobom nego dubinski osjećaj da je ona žena s kojom možeš provesti svih 50 godina kao od šale i da je ona majka tvoje djece. Kod Marije me oduševila njena vedrina jer smo različita karaktera, a najčešće se suprotnosti i privlače. Njena vedrina diže mene i moju energiju i čini me sretnim!‟
Nakon online upoznavanja uslijedila je veza na daljinu. „Ja sam živjela u Zadru, a Domagoj u Zagrebu (svega 300 km udaljenosti). Uvijek smo bili ograničeni vremenski, ali zato bismo kvalitetno iskoristili vrijeme. Naše zajedništvo je bilo utemeljeno na dvjema stvarima: odnosom s Bogom i slobodi koju smo osjećali. U početku mi se činilo nemoguće da takva veza uspije, ali našem je Bogu sve moguće i On sve okreće na dobro onima koji Ga ljube.‟
„Htio bih napomenuti da smo Marija i ja odlučili staviti Boga u centar naše veze jer bez Njega je nemoguće održati vezu zbog naših rana, različitosti u karakteru, razlika u razmišljanju na muški i ženski način, različitosti odgoja, a pogotovo zbog veze na daljinu od 300 km uz viđanje svakih 14 dana na jedan dan jer sam ja radio šest dana u tjednu. Zato smo molili Gospinu krunicu svaki dan i Bog je sve te naše rane, razlike i udaljenost popunio kao da ih nema i kao da nismo udaljeni. Bez svakodnevne molitve vjerujem da ne bi bilo tako. Danas, kada pogledam s odmakom na to prekrasno razdoblje čežnje, nade i vjere, to je samo Božje djelo i milost da smo takav način hodanja u vezi na daljinu uspjeli nadvladati.‟
Viđali su se svaka dva tjedna, a svaki bi susret koji bi trajao 6–8 sati provodili kvalitetno razgovarajući o važnim temama pomoću kojih su se detaljno upoznali. Od samoga početka veze živjeli su vezu bez dodira i poljubaca prema savjetu patera Frkina, što im je također pomoglo da jedno drugo dubinski upoznaju, a ne površno i oslanjajući se na tjelesnost, no to nikako nije bilo lako.
„Kako Mariju nisam poznavao otprije, a pristala je na vezu, osjetio sam da radi udaljenosti i rijetkog viđanja nismo toliko bliski i da nije vrijeme za poljubac. Tad smo Marija i ja pročitali članak na portalu Žena vrsna o vezi bez poljubaca i bez dodira. Osjećao sam velik strah od ulaska u takvu vezu. Bojao sam se da ću Mariju izgubiti jer imamo vezu na daljinu i rijetko se viđamo, a znao sam koliko ženama puno znače nježnosti. Bojao sam se da će reći kako joj nedostaje nježnosti i da to njoj nije to i: Ciao, Domagoj! Tada nisam imao dovoljno vjere da Bog može držati dvoje ljudi u vezi te da se vole i budu sretni bez dodira na daljinu od 300 km i uz viđanje svaka dva tjedna. Nisam imao toliko vjere u početku naše veze, a sada znam da to Bog može!‟
„Takav oblik veze mi je pomogao da svoj nagon ostavim po strani jer se isti prebrzo aktivirao čak i na najmanji dodir, baš kako i tvrdi pater Frkin iz iskustva preko 16 000 razgovora s mladićima u 50 godina njegova rada‟, dalje objašnjava Domagoj. „Pod utjecajem nagona osjetio sam da mi se mozak isključuje i, iako sam znao da seksa neće biti jer smo to odgodili za brak, opet me to izbacilo iz takta na više sati. Više puta sam se lomio hoću li takav radikalni oblik hodanja i stalno sam osjećao da je to dobro, ali htio sam zagrljaj. Kasnije, na katehezi kod vlč. Rađe, pogodila me jedna njegova rečenica: Što se to bojiš pustiti iz svojih ruku, što to grčevito držiš da se bojiš pustiti? Kasnije sam shvatio da se muškarcem ne postaje u zagrljaju djevojke nego budnom i trijeznom pripravom – do braka. Bog je ovakvu vrstu veze blagoslovio jer On želi za nas samo najbolje! To govori i pater Frkin: Previše sam suza gledao u razgovorima sa supružnicima da bih vam davao jeftine recepte za brak! Tako nas i Bog ljubi i želi nam dati svoje blagoslove, ali bez toga da mi ne zasučemo rukave to ne ide. Bez molitve i dugih nježnih razgovora to ne ide.‟
Gradeći vezu na takvim temeljima, Domagoj je odmah osjetio da bi Marija mogla biti ona prava, no njoj je ipak nešto više trebalo da to spozna. „Vjerojatno kao i svaka žena ja nisam odmah znala da je to to, nego sam bila pomalo zbunjena i neodlučna. Za mene je brak križ koji je izabran iz ljubavi, a Domagoj mi je upravo to pokazao kroz naše hodanje svojom žrtvom i nesebičnom ljubavlju. Znao je doći iz Zagreba samo na dva sata da me vidi. Ludost u očima svijeta, ali za njega je to bilo sasvim normalno. Shvatila sam da mi je Gospodin poslao čovjeka koji mi svojim primjerom pokazuje kako biti ponizan, kroz kojeg uviđam tko sam i čovjeka kroz kojeg susrećem svoga Boga. Danas je brak za mene početak smislenijeg, svrhovitijeg i punijeg života. Života u kojem mi Domagojeva ljubav daje snagu i poticaj da se trudim biti boljom osobom. S Domagojem želim do kraja života zahvaljivati Bogu i svaki dan se odlučivati za ljubav i da ljubim kao što je On nas ljubio do kraja… Do smrti na križu.‟
„Praktički sam u samome startu osjetio da bi Marija mogla biti the one! Koliko god to zvučalo filmski, ali nekako se to osjeti‟, naglašava Domagoj. „Već nakon našega prvog susreta, kad sam se busom vraćao u Novalju, ona mi je falila, a prije se nikada nismo vidjeli. Pa kako ti može faliti osoba koju nikad nikad prije nisi vidio? To je ta neka čežnja za Marijom koju sam osjećao svih 13 mjeseci dok sam svaka dva tjedna putovao do Zadra!‟
Vjenčali su se na blagdan Velike Gospe, točno dvije godine nakon njihova prvog susreta uživo u Zadru, čime su zaokružili svoju ljubavnu priču koja se odigrala pod snažnim Marijinim zagovorom. „Budući da ja dolazim iz maloga mjesta koje se nalazi pokraj velikoga marijanskog svetišta Gospe Sinjske, odlučila sam baš te 2018. godine moliti devetnicu i hodočastiti za svoga budućeg supruga po zagovoru Blažene Djevice Marije, a dobila sam ga točno na prvi dan devetnice. Naime, tog mi je dana Domagoj poslao poruku, a naš je prvi susret bio točno na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza 2018. u Zadru. Dvije godine kasnije, na isti smo blagdan odlučili svoju ljubav okruniti sakramentom brakom, a naša je Majčica sve to budnim okom pratila i obilato blagoslovila.‟
Na pitanje bi li i i drugima preporučili katSus i upoznavanje preko interneta Marija je ovako odgovorila: „Goethe je znao reći: Bog nam daje orahe, ali ih ne otvara sam. Vjera u Boga i osobna inicijativa nisu u suprotnosti, jer Bog računa da i našim nastojanjima dopremo do cilja za kojim čeznemo. Naš Bog je živ i On uistinu želi ispuniti čežnje vašeg srca. Budite savršeni kao što je Otac naš i zapamtite iz našeg primjera da Bog nikada ne oduzima, a da ne vrati stostruko! Sve ono čega smo se u vezi odrekli, sada nam je obilato blagoslovio!‟
„Moj je vjenčani kum predložio svome prijatelju: Pa skoči i ti dolje do Dalmacije pa upoznaj prijateljice Domagojeve cure. On je na to mrtav hladan rekao: Ajme, majko, ne! Ne valja biti u krajnosti da se uopće ne traži cura, nego se treba odvažiti, potruditi i žrtvovati! Muško si i to je tvoja zadaća kao muškarca i muža!‟
Razgovor vodio: Krunoslav Puškar
Foto: privatna arhiva obitelji Vukman
