Kad se dvoje mladih ljudi pronađe, moraju razgovarati o mnogim stvarima. Nije važno samo da se međusobna ljubav stalno usavršava, nego je bitno porazgovarati o praktičnim stvarima, kao što je, primjerice, pitanje zajedničkog mjesta stanovanja.
Hoće li se muž preseliti kod žene ili žena kod muža? Koje je radno mjesto važnije? Mogu li se oba radna mjesta uskladiti ili se pak mora pronaći novo radno mjesto? Koji ćemo stan odabrati i kako ga urediti? Želimo li u skorijoj budućnosti izgraditi vlastitu kuću? Kako si zamišljamo raspodjelu uloga? Kada želimo imati djecu i koliko ih želimo imati? Kako ćemo spojiti odgoj djece sa svojim zvanjem? Koje uloge preuzimaju muž i žena kod odgoja djece? Mnogi bračni parovi se ne žele držati klišea, no pri tome zaboravljaju jasno podijeliti uloge. Zapravo trebaju porazgovarati o tome koju ulogu će imati suprug, a koju supruga. Pri tome moraju ostati fleksibilni. Podjela uloga se može promijeniti čim poslovna situacija muža ili žene doživi neku promjenu.
Problem koji se često kod zasnivanja braka zanemaruje ili pak postaje tabu tema jest pitanje novca. Tko privrjeđuje više? Dostaje li to za zajednički život? Kako ćemo se ponašati u vezi s novcem? Želimo li zajednički račun ili svaki za sebe? Često doživljavam da jedno od dvoje partnera ima dugove, no pred drugim partnerom to prešućuje. Čim drugi partner o tome sazna, osjeća se izdan. Mnogi se boje otvoreno porazgovarati o financijskim prilikama. No ako se to dogodi, u braku može biti velikih problema. Pri tome se ne radi o novcu koji svaki stječe ili zarađuje, nego o postupanju s novcem. Je li partner ili partnerica štedljiv ili škrt, ili pak rasipan? Umije li on/ona štedjeti? Ne služi li se on/ona novcem kako bi imao moć nad drugim partnerom? Po ophođenju s novcem upoznaje se partnera. Tu osjećam prešućuje li moj partner nešto o sebi. Pri tome otkrivam skriva li se iza novca, je li mu novac potreban kao način potvrđivanja. Također po postupanju s novcem uviđam je li bračni drug spreman sa mnom dijeliti život.
U razgovoru s bračnim drugovima saznao sam o vrlo različitim načinima postupanja s novcem. Bio je tu neki prostodušan čovjek koji nije primjećivao kako je njegova žena stalno „čistila‟ njegov račun. Ili obrnuto, žena j toliko vjerovala mužu da ispravno ulaže novac dok nije utvrdila da je sve prokockao na burzi jer nije znao mjeru, nego je ulagao na veliko. Postoje bračni parovi koji vrlo otvoreno razgovaraju o financijskim prilikama. A postoje brakovi u kojima muž ženu drži u neznanju u vezi s financijskom situacijom. Neki muževi ženi ograničavaju slobodu raspolaganja novcem potrebnim za domaćinstvo. Drugi se stalno svađaju zbog toga tko je za koje troškove nadležan. Ako žena nakon poroda ostaje kod kuće i ništa ne zarađuje, osjeća se ovisnom. Ona isto tako radi kao i suprug, no mora stalno moliti da dobije dovoljno novca za nabavu i odijevanje. O takvim pitanjima treba otvoreno porazgovarati, inače nastaju osjećaji prikraćenosti, ovisnosti, a često i ljutnje.
Parovi moraju stalno donositi zajedničke odluke. Pri tome muž i žena imaju različite potrebe. To počinje kod radnog mjesta. Koje radno mjesto ima prednost? Kamo se selimo? Ako muž ima priliku za napredovanje u poduzeću, mora li se cijela obitelj ravnati prema tome i preseliti? Ponekad postoji nesuglasje u odlukama. Svatko smatra svoju potrebu apsolutno važnom. Svatko se od njih boji popustiti, jer on/ona možda i inače popušta. Bila bi iluzija kod svakog odlučivanja raspravljati tako dugo dok se potpuno ne uskladimo. Uvijek će jedan partner morati popustiti. No pitanje je je li to pomirbeno popuštanje, mogu li s tom odlukom živjeti iako bi je drukčije sam za sebe donio ili će mi se pak naknadno javiti osjećaj srdžbe zato što uvijek ja moram biti taj koji popušta. Žene ponekad imaju dojam da muškarci tako dugo govore dok se one više ne mogu suprotstaviti njihovim dokazima. Ali po nutarnjem osjećaju, one bi usprkos tome drukčije odlučile. Potrebna je velika senzibilnost kako bi se uvidjelo je li vrijeme za odluku i kako se drugi osjeća zbog te odluke. Potrebna je i dobra ravnoteža između govora o odlukama i odlukama koje jednostavno moram donijeti. Ponešto se može kroz dug i isprazan govor i razvodniti…
Ovaj je izvadak preuzet iz knjige „Život je pustolovina: duhovna obiteljska knjiga‟ autora Anselma Grüna i Magdalene Bogner uz dopuštenje nakladne kuće Teovizija koje isključivo vrijedi za portal „Muževni budite‟.
Foto: Pixabay
