Kada se vratimo unazad trideset godina i prisjetimo ratnog vihora koji je zahvatio našu domovinu, a posebno Slavoniju, prisjećamo se mnogih hrabrih ljudi i bespoštedne predanosti u najtežim trenucima rata. Ostat će upamćena mnoga imena, a istaknuo bih ovdje tri po kojima su nazvani mnogi trgovi, škole i građevine. Kada s odmakom od tri desetljeća gledamo arhivske snimke s ulogama tih osoba u kontekstu tog vremena, jasno se razlučuje čvrsta vjera da će protiv znatno nadmoćnijeg neprijatelja i svih drugih protivnih struja pobijediti dobro i istina pa čak i u trenutcima kada je svima nama prijetio genocid kakav se dogodio u Vukovaru.

Neprijatelj je tada bio premoćan. Pamtimo herojska izvještavanja Siniše Glavaševića iz pakla Vukovara ’91. o istini koja je prizivala svijetu i Hrvatskoj na savjest da se tamo čini genocid. Pamtimo neviđenu hrabrost Blage Zadre u borbi srca protiv tona čelika i smrti. Pamtimo predsjednika Tuđmana kao državnika koji je hrabro nakon nekoliko stoljeća u gotovo bezizlaznoj situaciji poveo većinu naroda i s tom većinom ostvario višestoljetni san o samostalnosti u gotovo bezizlaznoj situaciji. Bila su to preteška vremena u kojima smo tražili ljude koji daju nadu protiv svake nade i čvrstu vjeru u pobjedu kada je užas bio posvuda. Pamtimo i mnoge druge heroje od Iloka do Dubrovnika, žive i mrtve koji su život izložili za dobro drugoga i to u okolnostima koje su bile potpuno na strani neprijatelja. Hrabri ljudi su utjecali da mnogi drugi postanu hrabri i odvažni i izborili smo pobjedu.

Što imamo danas niti trideset godina od tih teških dana novog rađanja naše domovine? Prepoznajemo znakove vremena i nova teška vremena koja dolaze nad svijet sve više u obliku drugih prijetnji koje nisu ratovi. Potresi, poplave, požari, globalno zatopljenje, svjetske krize, migracije, zavjere i konačno strah koji se poput tamnog oblaka nadvio nad ljude. Ovih dana, globalni svijet kakvog poznajemo promijenio se u manje od dva tjedna. Način na koji ljudi rade i razmišljaju više nije isti. Zaposleni rade od kuće, mnogi ne smiju raditi, neki ostaju bez posla, neki zatvaraju poduzeća, poslodavci traže mjere spasa, djeca ne idu u školu, mnogi su u samoizolaciji, nema sportskih i kulturnih događaja, nema javnih okupljanja, nema slobodnog kretanja, nema svetih misa niti obreda na sveto trodnevlje što je presedan u kršćanskoj povijesti, crkve stradavaju u potresima… I to sve u kršćanskoj progresivnoj civilizaciji. Samo dva tjedna bila su dovoljna da se život u takvoj civilizaciji zaustavi. Svijet se s obzirom na trenutnu krizu i doživljaj stvarnosti podijelio na dva tabora. Prvi, koji je u velikom strahu od smrti pod utjecajem informacija o štetnom širenju virusa. Drugi, koji se s oprezom pita je li virus samo povod da neke moćne institucije i pojedinci dođu do još veće moći i kontrole ljudi radi sebičnih interesa.

Što su činjenice o ovoj pandemiji? Zavladala je neviđena histerija straha i velik oprez diljem svijeta. Vlade pojedinih zemalja čine sve da zaštite živote ljudi. Umiru uglavnom stari ljudi koje virus najviše pogađa, a prosjek smrtnosti je oko 80 godina. Suprotno izvještavanju medija, još nema pouzdane znanstvene procjene kolika je stvarna smrtnost uzrokovana isključivo virusom. Najmanje su dva razloga tome. Prvi razlog, prema tvrdnjama njemačkog liječnika dr. med. Clausa Kohnleina i dr. znanstvenika, postoji vjerojatnost da su mnogi PCR testovi nepouzdani za utvrđivanje ukupne populacije oboljelih, čak s vjerojatnosti pogreške do 50 %. Primjerice, predsjednik Trump tvrdi da SAD ima najviše provedenih najkvalitetnijih testiranja pa se čini da je SAD žarište, jer provodi sveobuhvatna testiranja, ali da je to kriva percepcija. Komunistička Kina ne otkriva sve brojke i nije provela takva sveobuhvatna testiranja, ali ni druge zemlje nemaju takve kvalitetne testove i pristup testiranju. Također, znanstvenici još nemaju točnu procjenu stope smrtnosti. Drugi razlog, prema tvrdnjama naših dr. Srećka Sladoljeva, dr. Lidije Gajski i drugih stranih liječnika, mnogi kojima je pripisan uzrok smrti koronavirusom, zapravo su bili teški kronični bolesnici koji su bolovali od drugih bolesti koje su temeljni razlog njihove smrti, a ne virus. Prema talijanskom Nacionalnom institutu za zdravlje čak 99,2 % umrlih u Italiji imalo je barem jednu kroničnu bolest, a čak polovina su bili teški kronični bolesnici s dvije i više bolesti. Prema zadnjoj liječničkoj studiji iz Wuhana, oko 80 % oboljelih niti ne zna da su dobili virus i ne razvije nikakve simptome, osim kašlja i lakših upala grla, a samo 1,4 % od onih koji razviju teže simptome umire, pa se smrtnost uzrokovana isključivo virusom prema toj studiji procjenjuje na znatno ispod 0,01 %. Dokazano je da mlade osobe i djeca nisu ugrožene ovim virusom.

Sve je više liječnika (poput dr. Kohnleina) koji javno izjavljuju kako mnoge oboljele koji nisu kritični bolesnici neki liječnici u Italiji zbog straha za vlastiti posao liječe raznim teškim antiobioticima, kortizonima, toksičnim lijekovima protiv AIDS-a i imunosupresivima (lijekovima za smanjenje imunosti), a to u kombinaciji sa strahom kod pacijenata može uzrokovati smrt. Primjerice, Njemačka krajem ožujka ima testiranih 58 tisuća oboljelih i 560 umrlih sa virusom (0,96 %), a u Italiji se taj postotak kreće prema 10 %. Zašto postoji ovakav nesrazmjer podataka znanstveno još nije objašnjivo? Prema dr. Kohnleinu, terapije koje se daju u Italiji bolesnicima s lakšim simptomima su čak opisane i u uglednim medicinskim znanstvenim časopisima poput The Lanceta pa dio medicinske struke smatra to izrazito agresivnim terapijama koje imaju štetne posljedice za život. Posebno je važno istaknuti mišljenje dr. med. Wolfganga Wodarga (zastupnika SPD-a u Njemačkom Bundestagu) koji je bio na čelu Odbora Parlamenta Europske Unije formiranog od strane Vijeća Europe prije deset godina s ciljem utvrđivanje činjenica o pandemiji svinjske gripe koja je tada bila proglašena od strane WHO (Svjetska zdravstvena organizacija). Dr. Wodarg je tada nepobitno utvrdio da je bila riječ o namjerno proglašenoj lažnoj pandemiji i najvećem skandalu krovne svjetske zdravstvene organizacije u kojoj su sudjelovali mnogi liječnici WHO-a i farmaceutski lobiji s ciljem prodaje cjepiva.

Rezultat je bio da su vlade pojedinih zemalja potrošile silne milijarde na kupovinu cjepiva koje se kasnije pokazalo neučinkovito i štetno za ljudsko zdravlje. Nakon toga su istrage utvrdile postojanje tijekova novca od strane nekih farmaceutskih divova na privatne račune liječnika koji su širili informacije o pandemiji. Međutim, to otkriće velike medijske kuće nisu popratile senzacionalnim izvještavanjem kao što je bilo o svinjskoj gripi. Dr. Wodarg smatra da je pandemija Covid19 također slučaj koji je neracionalno proglašen pandemijom, suprotno znanstvenim činjenicama i objašnjava to kontrolom koju WHO ima nad vladama pojedinih zemalja kroz zdravstvene sustave kada proglasi pandemiju, potrebom mnogih karijernih liječnika da se dodvore političarima i priliku za promociju istih u javnosti. Također, tu su i mediji uvijek željni senzacionalnih vijesti i na kraju političari koji pod globalnim pritiskom moraju pod ovom histerijom nešto napraviti da zaštite narod.

Neke zemlje uvode potpune karantene, a neke poput Švedske samo blage mjere bez zaustavljanja života. Mnogi se ljudi pitaju danas jesu li proglašenja ratnog stanja i stroge mjere zabrana potaknute i kompleksom što su neki naši političari dočekali svojih pet minuta obrane domovine i priliku da vrate dug kad ih već nije bilo u vrijeme kada je njihova generacija bila s onima koji su opisani na početku ovog članka? Koliko ima populističke čežnje za slavom u novom ratu s virusom? Nosi li više bodova medijska podrška o uspjehu u borbi sa virusom od odgovornosti za ekonomske rezultate koji nikako ne idu u prilog? Je li istina da se premijer prije dva tjedna tajno sastao s vodećim medijima i tražio medijsku podršku u borbi s virusom, a ministrica Obuljen najavila pomoć medijima? Krajem ožujka sve su se banke odazvale sastanku s vladom u pogledu pomoći gospodarstvu. Najnovije vladine mjere idu u smjeru da država jamči za 80 % kredita koje će poduzeća uzeti od banaka. Drugim riječima, sve će to platiti privatni sektor i građani porezima, ali ne banke!

Pravo je pitanje što će se dogoditi ako sunčani dani koji slijede iza Uskrsa tijekom proljeća smanje širenje virusa kao i svakog drugog do sada? Hoće li itko odgovarati za štetu počinjenu poduzetništvu i zaposlenima ako se pokaže da je tolika histerija bila neutemeljena i sve mjere zabrana pretjerane? Tko će smjeti napisati ili izreći istinu kad su opće okolnosti takve da se čini pametnije šutjeti o svemu u neviđenoj histeriji straha i kaosa? Ima li danas jakih lidera poput onih s početka priče? Je li došlo vrijeme kada je lako indoktrinirati ljude pa novi heroji postaju neke kukavice, a istinski heroji i njihove žrtve zaboravljene? Jedno je sigurno, ako su sve ove zabrane i posljedice uistinu bile opravdane bit će to na ponos svima nama i onima koji su najodgovorniji što smo se sačuvali od pandemije. Međutim, ako je ovo igra ega i dodvorništva čelnih ljudi bit će velikih nemira i potresa, scena u Hrvatskoj će se izmijeniti. Idemo prema raspletu koji slijedi iza Uskrsa, idemo prema Istini koja će rasvijetliti događaje!

Napravit ću kratku socijalnu cost – benefit analizu kome šteti, a kome koristi ova situacija. Prije svega, šteti umirovljenicima, jer su u velikom strahu kao najpogođenija skupina virusom, zbunjeni i osamljeni u vrijeme blagdana. Zatim šteti poduzetnicima, poslodavcima i zaposlenicima iz realnog sektora i oni sada osjećaju, ali će tek osjetiti posljedice ove krize. Šteti zdravstvenim djelatnicima koji su pod velikim pritiskom posla, medija i javnosti za veliki trud i požrtvovnost da bi spriječili širenje virusa među populacijom. Šteti svima koji se školuju kao đaci, srednjoškolci, studenti ili odrasle osobe. Šteti svim onim vrijednim i pametnim ljudima u javnim službama koji ne mogu raditi svoj posao profesionalno kao do sada. Posebno šteti Crkvi koja je prvi put u povijesti bez vjernika, i to za vrijeme korizme, svetog trodnevlja i Uskrsnih blagdana koji dolaze. Međutim, postoje dionici na svjetskoj sceni koji od ove krize imaju koristi.

Najviše koristi imaju moćni investicijski fondovi koji su vlasnici banaka i farmaceutskih divova. Sada poduzetnici i građani diljem svijeta uzimaju kredite s većim kamatama, vlade pojedinih zemalja izdavat će obveznice s većim kamatama istim fondovima za pokrivanje proračunskog deficita, a sustavi zdravstva pojedinih zemalja javnim novcem plaćati skupa i sumnjiva cjepiva. Istim fondovima su sad servirane dionice mnogih uspješnih poduzeća u koje sada vrijedi ulagati zbog pada vrijednosti na burzama. Koristi ima liberalna politička elita diljem svijeta koja sad može sakriti socijalna nezadovoljstva, progurati anacionalne projekte i migracije, sakriti mortalitete iza posljedica proglašene pandemije i opravdano se zaduživati i trošiti na teret društva, nametnuti još jače mjere nadzora i kontrole ljudi. Koristi mainstream medijima koji su iznimno gledani jer proizvode senzacije i uspijevaju utjecati na mentalno stanje mnogih stvarajući ovisnike o njihovim senzacijama. Koristi lažnim filantropima koji iza zavjese koja se zove „promicanje demokracije u društvima“ pritišću korumpirane vlade pojedinih država da javnim novcem financiraju njihove anacionalne projekte demokratizacije i osvješćivanja građana. Koristi svim nekorisnim kvaziliberalnim udrugama civilnog društva koje će parazitski dobivati još više javnog novca za promicanje svojih ideja koje su često silovanje zdravog razuma, premda njih u vremenima kriza nigdje nema. Koristi tolikim uhljebima u javnom sektoru, jer ne moraju ići na posao za sigurnu plaću. Koristi svima koji u Crkvi i Kristu vide neprijatelja, jer su Crkve zatvorene, a vjernici u najvažnije doba godine kod kuće i bez sakramenata pa Crkva postaje institucija koju se naizgled u budućnosti lako može kontrolirati civilnim stožerima. Kada se sagleda na ovaj način socijalna cost – benefit analiza, možda se neke stvari bolje razumiju. Možda bi netko od čelnih ljudi liberalnih država trebao pitati mađarskog premijera Orbana što je mislio kad je izjavio da virus i migracije nisu odvojene priče, već da to treba promatrati zajedno. Štoviše, možda bi ga trebalo pitati kako Mađarska s njim kao autokratskim vođom i bez spasonosnih udruga koje promiču prava žena ima natalitet i gospodarski rast, a mnogi drugi s takvim naprednim politikama i progresivnim udrugama civilnog sektora izumiru kao narodi uključujući i naš narod. Dobar povod za razmišljanje našim povodljivim političarima koji nisu sve do danas znali stvoriti ekonomiju bez turizma. Još jedno pitanje, tko testira migrante na korona virus, zašto ih nitko ne spominje ovih dana i drže li se i oni odgovorno propisanih mjera civilnog stožera?

Može li i kako čovjek uopće živjeti normalno u ovakvim okolnostima? Mogu li poduzetnici stvarati u ovim okolnostima opće histerije, zabrana i prijetnji dok ljudi koji primaju plaću iz proračuna koji se puni poduzetništvom vode glavnu riječ? Što o ovakvim situacijama govori Gospodin u Svetom pismu? Gdje je Gospodin sada i zašto sve ovo dopušta ako je svemoguć? Jesu li Crkve zatvorene s vjerom, osluškujući vodstvo Duha Svetoga, baš na sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske od bolesti i drugih nedaća? Je li to bila providonosna odluka pastira kada su otkazali mise za vjernike pa nitko nije stradao u potresu kad su se objekti rušili u nedjelju u vrijeme prve sv. mise? Ili je to Srce Isusovo ranjeno zato što nema vjernika u najvažnije doba godine pa se urušila bazilika Srca Isusova i pao križ s vrha prvostolnice tamo gdje je već pao, jer kome trebaju prazne crkve i mainstream prijenosi?

Što da misle vjernici kada vide da se Papa moli protiv pandemije sam pred čudotvornim križem kojeg su u 16. stoljeću više od dva tjedna vjernici nosili u procesijama moleći Boga da ih oslobodi kuge i to suprotno zabranama vlasti i izmolili milost oslobođenja od kuge? Tko ima pravo do kraja uskratiti vjernicima svetu euharistiju koja se blagovala i u katakombama kada se Crkva progonila do smrti i reći da je ista milost gledati mainstream prijenos i primiti duhovnu pričest? Koliko dugo će pastiri Crkve odgađati svete mise po uputama civilnog stožera, a s druge strane se utjecati protiv virusa tolikim svecima i majki Terezi iz Kalkute koja je s vjerom hodala među gubavcima po najvećoj mogućoj smrtonosnoj pandemiji i ništa joj nije bilo? Zašto se slave svete mise u Hercegovini kod Kraljice Mira i u Šurkovcu kod progonjenog karizmatika poznatog po silnim izlječenjima i čudima u Isusovo ime i jesu li to neposlušni primjeri vjere koje treba nastaviti progoniti, jer nisu prešli na mainstream prijenose?

Neka svatko odgovori za sebe na ova pitanja, no Gospodine je obećao, Duh Sveti uvest će nas u svu Istinu ako je želimo znati. Treba razlučiti da smo u vremenu korizme koja je uvijek vrijeme duhovnih kušnji za pojedinca, a koju je prolazio i sam Isus. Međutim, sada je u kušnji čitav svijet i sva Crkva. Prema tome, čitajući znakove vremena očito da slijedi novo duhovno razdoblje borbe dobra i zla u svijetu, velike tjeskobe i razdvajanja žita od kukolja. Više ništa neće biti isto kao prije. Podjele u svijetu će biti sve manje na lijevo i desno i nestat će s vremenom. Nove podjele unutar društava biti će za Život i protiv Života, za Istinu i protiv Istine, za Kristov put i protiv Kristova puta. Nije li zapisano: „Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni“ (Iv 14, 6).

Ostat će pitanje za sve ljude je li ova kriza slučajnost prirodnog mutiranja virusa i savjesnog opreza WHO-a ili smo u pokusu svjetskih razmjera sa svrhom jačanja pojedinih centara moći koji su upregnuli sve poluge globalne kontrole? Drugim riječima, je li ova kriza sasvim slučajno u korizmeno vrijeme ili to dopušta Gospodin da kuša vjeru Crkve koga više sluša, svijet ili Duha Svetoga? Korizma završava križem, a zatim slijedi pobjeda Uskrsa. Hoće li se Crkva mnogih vjernika i pastira nakon ove korizme probuditi i okrenuti neustrašivom osluškivanju Duha Svetoga, a prekinuti dijalog i toleranciju s politikama koje donose sve veći broj zakona protivnih Istini, Životu i Kristovom putu, zakona koji se donose da ruše temelje Crkve. Živimo u svijetu koji u određenoj mjeri izumire u hedonizmu i otpadu od Krista, okruženju koje sve više i bez sustezanja prezire Krista i sada privremeno likuje poput farizeja i Rimljana koji su likovali kada Isus bio razapet na Veliki petak govoreći: „Ako si Krist, spasi sebe!“

Čovjek je sličan Stvoritelju po tome što je pozvan da stvara, a sada ne može stvarati niti se duhovno izgrađivati za vrijeme ove korizme. Stvaranje je privremeno zaustavljeno na globalnoj sceni. Drugim riječima, poduzetništvo je usporeno u velikoj mjeri. Može li čovjek biti poduzetan i duhovan i u ovim okolnostima? Situacija u kojoj se nalazimo je vrijeme u kojem se mora promisliti o važnim životnim i poslovnim odlukama i iniciranju novih smjerova rada i života. Ovo je vrijeme izvrsno za novi početak jedne velike priče osluškujući poticaje od Gospodina. Jedan poduzetnik koji zapošljava oko četrdeset ljudi u djelatnosti koja je pogođena mjerama zaštite od pandemije rekao mi je prije nekoliko dana da mu je ova situacija značajno pomogla da presječe i donese ključne poslovne odluke vezane uz strateški razvoj i organizaciju rada, a što je do sada odgađao zbog previše dnevnog operativnog posla, također da razmisli i o svojim osobnim prioritetima.

Strahovi i krize se mogu nadvladati samo vjerom u dobro, hrabrim odlukama i strpljivim i ustrajnim radom. Svi su poduzetnici i ljudi pozvani da slijede taj put. Poduzetništvo nije put u sigurnu luku spasa, već prilagodba uvijek novim okolnostima života i rada. Život u punini nije put u sigurnost kako ja to vidim, već prilagodba uvijek i bezuvjetno volji Božjoj. Svaka kriza donosi nove prilike, a prepoznaju ih oni koji su hrabri i otvoreni životu i radu. Uvreda je ovo vrijeme uspoređivati s vremenom s početka članka. Neka nam obveza bude biti hrabar i odlučan i na takav način zahvaliti tolikim istinskim herojima koji su nas zadužili u stvaranju naše domovine Hrvatske kada je ipak bilo puno, puno teže nego što je sada. Mnogima se ovakvo razmišljanje čini nerazumno, a drugima se čini smisleno i opravdano, ovisno kakav tko ima pogled na život. Svatko bira svoje smjerove života i donosi odluke. Svatko bira svoju zastavu pod koju će se svrstati. Razum može biti pod strahom, ali razum može biti i pod vjerom. Gdje je vjera, nema straha. Našoj domovini su više nego ikada prije potrebni hrabri ljudi, lideri i poduzetnici. Dolazi vrijeme za hrabre u borbi protiv manipulacija i laži koje siju kukavice, sebeljubci i smutljivci financirani javnim novcem, ali i suprotstavljanje dominaciji u društvu nemalom broju onih koji takve podržavaju i biraju i koji su otpali od svake vrste morala. Evo što je jedan poduzetnik na mojem predavanju rekao prilikom svjedočenja vjere u Gospodina za blagoslov kojeg je primio u poslu, svima koji su odmahivali rukama tvrdeći da su to nestvarni optimizmi: „Ja bih, kolege, radije živio u toj zabludi radostan i vjerovao da će na kraju sve biti dobro, nego bio u pravu kao vi, nezadovoljni i frustrirani, uvjeravajući sebe da zlo ima zadnju riječ.“

Foto: Pixabay

Vladimir Grebenar
Dr. sc. Vladimir Grebenar diplomirao je marketing menadžment i završio postdiplomski sveučilišni studij iz poduzetništva na ekonomskom fakultetu u Osijeku. Doktorirao je na Međunarodnom međusveučilišnom Interdisciplinarnom studiju Poduzetništvo i inovativnost pri Međunarodnom centru za poduzetničke studije (ICES, International Centre for Entrepreneurial Studies). Posjeduje višegodišnje iskustvo top menadžmenta i upravljanja velikim i složenim poslovnim organizacijama iz djelatnosti građevinske proizvodnje i trgovine. Vlasnik je i direktor konzultantskog poduzeća Holspico d.o.o. i posjeduje višegodišnje konzultantsko iskustvo. Predavač je predmeta iz područja marketinga, poduzetništva, računovodstva, strateškog i operativnog menadžmenta, trgovinskog poslovanja, poslovne komunikacije, obiteljskog poduzetništva, projektnog menadžmenta i upravljanja rizicima na stručnom studiju Europska poslovna škola (EBUS). Sudjelovao kao gost predavač i na drugim stručnim i sveučilišnim institucijama. Predavač je na programima stručnog usavršavanja iz projektnog menadžmenta, računovodstva i kontrolinga u ustanovi Experta iz Zagreba. Poslovno surađuje i s drugim institucijama u programima cjeloživotnog obrazovanja. Objavio je preko 20 radova u zbornicima sa znanstvenih konferencija i simpozija i napisao knjigu iz projektnog menadžmenta koja je trenutno na recenziji. Intrizična radoznalost učenja i spoznaje novih znanja najveći je hobi. Košarka, nogomet, plivanje i trčanje aktivnosti su koje život čine boljim. Najveći osobni uspjeh i najveće zadovoljstvo su zajedničko vrijeme provedeno sa obitelji, suprugom i šestero male djece.