Nedavno istraživanje Nacionalne procjene obrazovnog napretka pokazalo je da je čitanje iz užitka među djecom na najnižem nivou u povijesti. Opadanje interesa ne čudi jer se može pripisati povećanom korištenju zaslona.
Velika je vjerojatnost će ova djeca koja ne čitaju postati odrasli ljudi koji ne čitaju. No ja ne želim da moja djeca budu ona djeca koja ne čitaju iz zadovoljstva, a zatim postanu odrasli koji ni ne čitaju iz zadovoljstva. Želim da budu čitatelji.
Čitanje ne samo da poboljšava djetetovu akademsku izvedbu i kognitivni razvoj, nego što je još važnije, barem za mene, čitanje je jednostavno jedna od životnih aktivnosti koja najviše obogaćuje i poučava. Čitanje je imalo velik utjecaj na moj život. Čitanjem sam proširio svoj svijet. Satima sam se zabavljao čitajući. Stekao sam prijatelje zahvaljujući čitanju. Čak sam napravio i karijeru od čitanja.
Želim da moja djeca iskuse istu životvornu snagu čitanja. Čini se kao da su – daj, Bože – na putu da postanu doživotni čitatelji. I Gus i Scout imaju nos u knjizi prije no što odu na spavanje. Kad idemo na duga putovanja, oni namjerno miješaju kraće sesije vremena pred ekranom s dužim dijelovima čitanja. Jedan od mojih omiljenih zvukova je Gus koji se glasno smije nečemu što čita u knjizi.
Ako tražite neki savjet o tome kako odgojiti čitatelja, evo što je do sada imalo učinka u poticanju navike čitanja kod naše djece:
Imajte dobro opskrbljenu kućnu knjižnicu. Kad čitam biografije eminentnih muškaraca koji su bili gorljivi čitatelji (što je zanimljivo, gotovo su svi to bili – definitivno postoji korelacija između čitanja i uspjeha), mnogi od njih govore o odrastanju u kućanstvima koja su bila prepuna knjiga.
Ne radi se samo o tome da držanje kućne knjižnice vašem djetetu omogućuje pristup velikom broju knjiga (iako bi hipotetički mogli povući knjigu s naših polica, moja djeca to tek trebaju učiniti – oni imaju svoj ukus u književnosti), već i da knjižnica djeluje kao snažan signal da je čitanje važno za vas kao roditelje i da ima važnost u vašoj obiteljskoj kulturi. I to je podsjetnik da na svijetu postoji tona i tona znanja – više nego što bi mogli zamisliti hodajući po poznatim, dobro utabanim stazama isklesanim njihovim navikama digitalnog surfanja – i da je sve tu za otkrivanje i preuzimanje!
Iako biste mogli izgraditi digitalnu knjižnicu knjiga, ovo je jedan od mnogih razloga zašto su konkretni, papirnati primjerci stvarno superiorni. Vaša Kindle aplikacija nikada neće stalno izazivati radoznalost vaše djece.
Naravno, kućna knjižnica neće imati velik učinak ako njezine knjige stoje samo za ukras, a vaša djeca nikada ne vide da ih otvarate. Stoga:
Budite i sami čitatelj. Vaša vas djeca uvijek promatraju. Vjerojatnije je da će učiniti ono što vi radite nego ono što kažete. Zato im dajte primjer i budite sami čitatelj. Neka vas djeca uhvate kako čitate.
Svojim sam roditeljima zahvalan na mnogim stvarima, ali jedno na čemu sam posebno zahvalan jest njihov primjer čitanja. Dok sam odrastao, uvijek sam oba roditelja viđao s nosevima u knjigama. Pokazali su mi da je čitanje normalan dio života – nešto što se obično radi. Nikada nisu trubili mojoj braći i sestrama i meni da moramo čitati, nego smo se svi povodili za njima i sami smo čitali.
Čitajte im naglas kad su mali (pa i dalje). Samo zato što su vaša djeca premlada da bi sama čitala, ne znači da im ne možete početi usađivati naviku čitanja. Čitajte naglas svojoj djeci kad su mala. Postavit će im obrazac da je čitanje samo normalan dio životne rutine. Kao da peru zube.
Čak i kad su vaša djeca dovoljno odrasla da samostalno čitaju, nastavite im čitati naglas. To je sjajan način da provedete vrijeme sa svojom djecom i on jača ideju da je čitanje samo nešto što radite u svojoj obitelji. Čitamo naglas svojoj djeci otkad su bili bebe. Sada im čitamo knjige s poglavljima prije nego što odu u krevet. To je bila prilika za Kate i mene da svoju djecu izložimo knjigama u kojima smo i sami uživali kao djeca (i da otkrijemo nove knjige koje smo propustili dok smo odrastali).
Neka vaša djeca čitaju što žele. Neki dobronamjerni roditelji misle da ako će njihova djeca biti čitatelji, onda će čitati samo velike knjige ili samo klasike dječje književnosti. Zato daju svoju djecu na neki program čitanja i tjeraju svoju djecu da se provlače kroz knjige koje ih ne zanimaju.
To je sjajan način da svoju djecu pretvorite u nečitače. Ako krenete tim putem, čitanje pretvarate u nešto poput jedenja lima graha ili uzimanja lijekova. Ne u nešto što želite učiniti, već nešto što biste trebali učiniti. Fuj!
Umjesto toga, dopustite svojoj djeci da čitaju što god žele. Dobro, ne što god žele. Ne preporučam da devetogodišnjaku dopustite da čita Vraga u plavoj haljini (iako preporučam da pročitate taj i druge tvrdo kuhane detektivske romane kad ste odrasli). Ali neka čitaju što god žele… A što je primjereno dobi. Želite da nauče uživati u čitanju. Kako kaže profesor književnosti Alan Jacobs, neka vaša djeca čitaju na temelju hira.
Ovaj pristup bez uplitanja roditelja znači da vaša djeca mogu neko vrijeme čitati knjige slabog edukativnog sadržaja. Gus je prošao, a Scout je još uvijek usred faze crtanog romana za malu djecu. Razmislite o Dnevniku plačljivca, Captain Underpantsu, Big Nateu itd. Jesu li to knjige koje bih osobno izabrao za svoju djecu? Ne. Ali oni su uživali čitajući ove knjige, pa smo im dopustili da ih čitaju. Gus je naposljetku prešao na knjige s izravnim tekstualnim poglavljima, a Scout također stiže tamo.
Vaša djeca imaju ostatak života da čitaju velike knjige. Vaš je primarni fokus kao roditelja učiniti čitanje nečim u čemu vaša djeca uživaju, tako da će je, kada postanu dovoljno stari za čitanje Ilijade, zapravo poželjeti čitati.
Nabavite im iskaznicu za knjižnicu. Većina knjižnica omogućuje vašoj djeci da dobiju iskaznicu kad su poprilično mala. Uzmite svoje dijete i vodite ga često u knjižnicu. Tamo se nalaze besplatne knjige! Ovdje je još jedna ideja da knjige postanu redoviti dio života.
Kupujte svojoj djeci knjige bez planiranja. Djecu smo često vodili u knjižnicu dok su bila mala, no kako su odrasla i razvila sposobnost samostalnog čitanja, sve češće ih vodimo u knjižaru i puštamo im da izaberu knjige koje im onda kupujemo. Ne zato što smo rasipnici, već zato što postoji nekoliko razloga zbog kojih mislim da je kupovina knjiga za svoju djecu dobra ideja.
Čini se da postoji nešto u kupnji knjige za djecu što ih dodatno motivira da je pročitaju. Pretpostavljam da je dopamin ono što dolazi s kupnjom stvari. Primijetio sam da će moja djeca vjerojatnije uskočiti u knjigu koju smo im kupili nego u knjigu koju su posudila u knjižnici.
Kupovina knjiga također pomaže vašoj djeci da izgrade vlastitu kućnu knjižnicu. Naša djeca često uživaju u čitanju iste knjige dvaput (ili više puta).
Osim toga, činjenica da svojoj djeci kupujemo knjige, dok ih tjeramo da koriste vlastiti novac za kupnju stvari kao što su igračke i videoigre, čini da se knjige manje doimaju kao posebna poslastica, a više kao ostale osnovne potrepštine koje financiramo poput odjeće i hrane.
Prema mome mišljenju, knjige su prava stvar, pogotovo dječje. Nova dječja knjiga mekog uveza košta samo 10 dolara (ili manje!) i pružit će vašoj djeci sate zabave, sve vrste kognitivnih, emocionalnih i akademskih prednosti i još jedan poticaj na putu da postanu doživotni čitatelji.
Preuzeto sa stranice: artofmanliness.com
Preveo: K.P.
Foto: Unsplash
